25. godišnjica pobjede Mazde u Le Mansu

Dok zaljubljenici u automobilizam s nestrpljenjam čekaju nedjelju i ovogodišnje izdanje utrke 24 sata Le Mansa, mnogi se prisjećaju rezultata od prije 25 godina koji je ispisao povijest. Tada, 23. lipnja 1991. oko 16 sati, zastava s crno-bijelim kvadratićima zamahnula je nad pobjednikom utrke te godine. Bio je to automobil sa startnim brojem 55, blještavo narančaste i zelene boje te jedinstvenog i nezamjenjivog vriska koji je ispuštao njegov motor s četiri rotora. Nakon otprilike 21 sat utrkivanja i duge borbe s favoriziranim Mercedesima i Jaguarima, Mazda 787B po prvi je puta preuzela vodstvo. Bila je to pozicija koju autsajder neće ispustiti; tri sata kasnije, protivno svim očekivanjima, Johnny Herbert pobjednički je ispred 250.000 gledatelja proveo Mazdu preko ciljne linije.

Naravno, Mazda je i danas uključena u automobilski sport, podržavajući utrke modela MX-5 diljem Europe, kao i inicijative poput nedavno pokrenutog programa “Friends of MX-5”. Mazda time želi s entuzijastima podijeliti zabavu i strast koju marka Mazda gaji prema vožnji, pogotovo kada je riječ o njenom kultnom roadsteru. Prijateljima MX-5-ice nude se posebne pogodnosti i iskustva, uključujući i priliku koja se pruža jednom u životu – da se natječu za mjesto u Mazda MX-5 Cup Raceru 2016 s punom trkačkom specifikacijom i voze ga kasnije ove godine na završnici Mazda Global MX-5 kupa na stazi Laguna Seca u Kaliforniji. Sretni vozači birat će se iz nacionalnih cestovnih utrka, online MX-5 utrka na iRacing platformi, kao i među pobjednicima utrka na simulatorima na Mazdinim eventima. Kao serijski automobil s kojim se na planetu vozi najviše utrka, MX-5 je uistinu poseban i nosi duh Mazdine jedinstvene automobilističke povijesti, utjelovljen uspjesima poput onog modela 787B u Le Mansu 1991. godine.

Mazdina pobjeda u Le Mansu prva je i još uvijek jedina pobjeda nekog azijskog proizvođača na ovom godišnjem natjecanju, koje je ujedno najstarija aktivna utrka izdržljivosti (prvi put održana je daleke 1923. godine), a općenito se smatra i najtežom. Također, to je i jedina pobjeda automobila koji nije pokretao uobičajeni klipni motor. Još impresivnije od specifikacija rotacijskog motora R26B ugrađenog u 787B – koji je koristeći ubrizgavanje u bočne usisne otvore i tri svjećice po rotoru isporučivao 522 kW (710 KS) pri 9.000 o/min – bile su njegova pouzdanost i brzina kojom je bolid prolazio zavojima u rukama trojice vozača, Britanca Herberta, Njemca Volkera Weidlera i Luksemburžanina Bertranda Gachota.

Sve tri Mazde koje su sudjelovale u utrci – dvije nove 787B i jedna 787 iz prethodne godine – završile su utrku, na prvom, šestom i osmom mjestu ukupnog poretka. Od 38 automobila koji su se kvalificirali, samo je devet službeno završilo utrku. Štoviše, nakon što je pobjednički motor ispitan nakon utrke, Mazdini inženjeri navodno su tvrdili da je R26B bio u tako dobrom stanju da bi mogao odraditi još jedan 24-satni maraton. Besprijekorno funkcionirajući, pobjednički 787B završio je 362 krugova (3.065 milja, odnosno 4.932 km) s prosječnom brzinom od 205,34 km/h.

Što se tiče automobila sa startnim brojem 55, on je umirovljen naredne godine u Mazdinom muzeju u Hirošimi, nakon promijenjenih pravila koja su stupila na snagu 1992. godine, ograničavajući zapremninu motora i faktički onemogućavajući nastup rotacijskih motora na 24 sata Le Mansa. Od tada, automobil se povremeno pojavljivao, kao, primjerice, na Le Mansu 2011. godine povodom 20. godišnjice legendarne pobjede i na Goodwood Festival of Speed (posljednji put 2015. godine). Takve prigode su magneti za sve one koji čeznu da čuju taj jedinstveni zvuk uživo, još jednom, ili po prvi put u životu. To je zvuk koji danas još uvijek odzvanja i stvara gotovo kultne sljedbenike među ljubiteljima utrka, a posebno ljubiteljima rotacijskih motora diljem svijeta.

 

Tags: , , , ,